Devojka u crvenoj kabanici: Podrum (X deo)

Detektivku Ingrid Blur najviše su mučili žuti kišobrani i kabanice. Nije joj bilo jasno zbog čega su oni izloženi kod Pitera i Martina na mestima gde se jasno vide. Kao da su time nešto želeli da joj kažu. Misli joj je prekinuo Majk.

– Gde si ti? Sinoć se nisi javila i baš sam se zabrinuo?

– Dušo moja, radila sam do kasno u noć i potpuno sam se pogubila u realnom vremenu. Kako si ti?

– Dosadno mi je bez tebe. Nadam se da uskoro završavaš tamo sa poslom i jedva čekam da dođeš, uželeo sam te se u svakom smislu – čula je tu želju u njegovom glasu.

– I ja jedva čekam da se vratim kući. Na dobrom smo putu da završimo slučaj brže nego što sam mislila. Samo da rešim kišobrane i kabanice. Tu je ključ…

– Na osnovu onog što si mi ranije rekla ja tipujem na Martina. Znam da je očigledno, ali on ima najviše motiva – samouveren je bio Majk.

– Najviše motiva? Daj mi dva? –  pretpostavila je da će njen muž da se „saplete“.

Na telefonskoj vezi je za trenutak nastao muk. Majk je pokušavao da opravda Martinove motive. To što je imao ljubavnicu koja je ubijena ništa nije govorilo. Imao je i alibi, svoju suprugu. Nije pronađeno ništa na mestu zločina. Ni DNK.

– Pa ljubomora i nemoć – Majk je pokušao da deluje uverljivo.

– I nisu neki motivi. Oženjen je. Ne bi on rizikovao svoju slobodu ubistvom svoje ljubavnice. Nešto treće je tu u pitanju…. Setila sam se!

– Slušam! Čega si se setila?

– Moram da idem! Izvini.. – od uzbuđenja joj je ispao mobilni telefon iz ruke.  Skočila je iz kreveta i tražila telefon po podu. Zavukao se ispod kreveta. Ispružila je ruku koliko je mogla i dohvatila plastičnu malu spravu. Pozvala je Isaka. Nije stigao da kaže ni „halo..“.

– Budi spreman večeras u 22h. Idemo na ostrvo Mind . Mislim da znam šta se desilo – brzo je prekinula vezu da je ne bi zasuo mnogobrojnim pitanjima. Zavalila se u fotelju pored prozora i tiho prošaputala „žuti kišobrani i crvene kabanice“…

*****

Martin Pul je sedeo u kancelariji na spratu prvog hangara. Imao je pregled na ceo prostor. Bio je zadovoljan svojim radom prethodne noći i bližio se svom konačnom cilju. Lorin je prekinula na trenutak njegovo sortiranje projektne dokumentacije. Donela mu je sveže krofne sa džemom od kajsija i čaj od retkih biljaka sa Šri Lanke. Zavodljivo je pogledao svoju suprugu. Ona se zacrvenela. Nisu ništa pričali. Milovao je po kosi i vratu. Okrenula mu je leđa pripijena uz nega, mogla je da oseti kako se brzo uzbuđuje dok se trlja o nju. Naglo je položio na kancelarijski sto, podigao joj je suknju tako da je video samo njenu dobro zategnutu zadnjicu. Pantalone su mu već spale ispod kolena, strgao je njene gaćice i ispunio je veoma snažno. Lorin je stenjala od zadovoljstva iako je prodirao u nju po ko zna koji put. Sve je pucalo oko njih, nije mogao dugo da izdrži i sokovi su im se brzo pomešali… Strast je kratko trajala.

– Jedva čekam da završiš sa poslom, imaćemo celu noć da nastavimo gde smo sada stali… –rekla mu je   zadihana.

– I ja, noćas nema spavanja draga moja, ovo je bio samo uvod – pomazio je po glavi i pokazao rukom da može da napusti prostoriju. Voleo je  Lorin. Nakon svega što je učinila za  njega, morao je da je voli. Vratio se svom poslu još uvek prilično uzbuđen. Slatke misli i sladak zalogaj krofne prekinuo je Piter.

– Zašto se ne javljaš, zvao sam te već dva puta?

– Bio sam u nekom poslu, gde gori? – Martin je čuo nervozu u Piterovom glasu.

– Imam dojavu da će da me pritisnu ono dvoje detektiva. Nerviraju me opasno. Da li je u hangarima sve u redu?

– Slušaj me ovako. Sve je pod kontrolom. Nemaju ništa. Ona će za par dana otići odavde praznih ruku, a onaj mali Isak će kažnjavati pešake i bahate vozače po ulicama Vudbija.  Opusti se, uskoro svemu dolazi kraj – Martin je bio poptuno uveren u to što je pričao.

– Pa tog kraja se i plašim… – nije Piter više imao šta da doda, prekinuo je vezu. Tada je primetio da se iz njegove sobe nestali žuti kišobrani i crvena kabanica. Pomislio je da ih je u žurbi odneo u podrum, što bi bilo veoma nelogično. Tri sata kasnije otišao je do podruma, ne zbog kišobrana i kabanica, već da bi uzeo jednu od flaša vina koje je čuvao na posebnom mestu.

Pitera Šlihta su 12 sati kasnije pronašli u tom istom podrumu mrtvog. Pored njega bila je razbijena flaša vina, jedan žuti kišobran i jedna crvena kabanica.

Nastaviće se…

2 komentara su postavljena

Ostavite odgovor na Miljan Odustani od odgovora

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.


*