Foto: Youtube/Printscreen

Eurosong 2018: Malo pesme, više magije

Nekako tradicionalno pišem o najvećoj muzičkoj manifestaciji u Evropi, a i Australiji koliko vidim, pesmi Evrovizije, koja je ove godine prema mom mišljenju veoma muzički – interpretatorski slaba. S obzirom da nisam muzički kritičar, već samo gledalac i slušalac od malena ove priredbe, evo par utisaka o ovogodišnjem spektaklu u Lisabonu.

Glavni grad Portugala je predivan! Slike, predeli, pejzaži, okean, milina za oko i dušu. Ne znam kako bih se ja ponašao tamo desetak dana, koliko je učesnicima na raspolaganju tokom takmičenja. Najverovatnije bi me jurili po gradu na probu! Dobro, s obzirom da oni nisu ja, i nisu željni sveta kao ja, po pravilu ovu manifestaciju shvataju veoma ozbiljno i daju joj se, bez rezerve. Te je tako naš pevač Mladen Lukić iz Balkanike zaradio i povišen krvni pritisak, od intervjua, proba i uzbuđenja. To mu nije smetalo u drugoj polufinalnoj večeri da odradi svoj deo posla, i da se ova grupa oličenje Sanje Ilića, ali ovog puta može se reći na čelu sa „lid“ vokalom Danicom Krstić plasira u finalu. Devojka peva „ubija, valjda će joj neko u budućnosti napisati i pesmu (a koliko vidim ona i piše tekstove, znači dobar aranžman i to je to). I super je to što imamo finalistu, a tamo će već biti šta će biti, srećno im bilo!

Foto: Youtube/Printscreen

Kompletan utisak ove Evrovizije su nekako mršave pesme, ali zato su scenski efekti, što bi rekli: „vrh brate“. To padaju kranovi, sevaju munje, vatre se pale, kamere lete po dvorani, tehnologija je stvarno otišla mnogo daleko, i na ovom muzičkom šouu iz godine u godinu prisustvujemo pravom vizuelnom spektaklu.

I dalje smatram da ma koliko ovde nema kvaliteta (ali da se ne lažemo, učesnici znaju da pevaju), Eurosong šalje dobru poruku u smislu „ljudi volite se“, te zbog toga podržavam ovu manifestaciju. Ali, ne može ništa bez politike! Te se onda tamo ne glasa za Rusiju, veliča se Izrael, kome kako dune a to već opasno ugrožava smisao jednog ovakvog programa. Međutim, sve se svede na tu političku buku, na kraju se i ne pamti previše, što je još jedna pozitivna strana Eurosonga. U suštini, mi biramo šta ćemo da zapamtimo, kao što mediji biraju čemu će dati prednost.

Ko je favorit? Dopala mi se rumunska pesma, ali nisu stigli do finala. Kažu da je pevačica koja predstavlja Kipar među favoritima, ali i zanimljiva učesnica iz Izraela. Nama samo fali još jedna organizacija Evrovizije, pa da se zaokružimo kao država koja je na putu ka Evropi, između Rusije i Kine (da ne mračim). Ko god, važno je da se peva, igra i uživa u scensko vizulenom spektaklu, a kome se ne sviđa, uvek može da promeni kanal.

1 komentar je poslat

Ostavite odgovor na Svetlana Stojanobiv Odustani od odgovora

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.


*