1003 (…da nije tako…)

U moru tekstova i blogova od kada nas je zadesila ova tragedija, može se izvesti jedan siguran zaključak – država je podbacila, građani su jedini pobednici!

Lepo je kada smo složni, puni ljubavi, pažnje, straha za ljude koje ne poznajemo, spremni da pomognemo (iako nemamo puno), i to od kada nas je zadesio ovaj nezapamćeni potop pokazujemo iz sata u sat. Nekako sam znao, bilo je logično, da se vladajuća strukutra neće skidati sa TV-a, ali i da će pojedini koji su vladali do pre dve godine pričati šta je trebalo, i šta treba da se uradi. Dame i gospodo, nekadašnji vladari, imali ste 10 do 12 godina političku moć, pokazali ste šta znate, ojadili ste ovu državu u pokušaju, ne stajte unesrećenim ljudima na muku, a i nama koji smo se ovog puta izvukli! Bolje šaljite SMS bar’ na 1003, ako ništa drugo! Za toliko valjda imate, a dali smo svakom od vas za milion SMS!

Ova Vučkova vlada, ne znam šta da kažem. Prosto su mi se smučili svi vladari. Neću ni o njima. Sami smo krivi.

U celoj ovom jadu, omladina je pokazala svoje pravo lice. Studenti, srednjoškolci, osnovci, svi ti mladi ljudi su se samo organizovali i pomažu – brinu o ugroženima, pune džakove peskom, aktivirali su se na najbolji mogući način i mogu da kažem samo bravo! I da im dam jedan savet (nastao mojom borbom sa vetrenjačama u protekle dve decenije). Ne verujte političarima. Oni, ovde gledaju isključivo svoje interese, i kako da se obogate u što kraćem roku. Da nije tako, danas bismo imali velika rečna korita, nasipe, brane, i ne bi nas pojeo Armagedon. Da nije tako, danas bismo svi imali posla, stručnjaci ne bi bežali iz zemlje, a ovi koji su ostali ovde ne bi živeli od penzija svojih roditelja, baka ili deka (ako su još živi). Da nije tako, ti političari ne bi imali svoje šou programe, a u ovoj situaciji ne bi davali izjave po pola sata, sa dramskim pauzama – to se zove politički marketing. Da nije tako, ne bi cenzurisali medije, pustili bi novinare da rade svoj posao. Da nije tako…

Proći će i ova drama u našoj državi u pokušaju. Posledice, ne smem da mislim. Mi koji smo još uvek ovde treba da se zapitamo – dokle više da nam jedni te isti pričaju šta da radimo i da nas lažu kako smo na sve spremni?! Uverili smo se da nisu na sve spremni! U celoj tragediji dobro je što smo mi bili spremni, i što smo mi sposobni, inače bio bi nam kraj…ovako je odložen… ili im nećemo dati više da dokazuju svoje (ne)sposobnosti?

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.


*